понедељак, 12. јул 2010.

Živela Vojvodina




Sticajem čudnih životnih okolnosti poslednjih meseci svaki vikend provodim u Vojvodini. Što sam duže tamo, to sam sve više zbunjena različitošću istih nam državljana i sve više zagovornik autonomaške ideje, ali na polju individualnosti. Sve vam je jasno još dok se šetate ulicama . Ovaj tekst je politički bezbojan i krajnje dobronameran... reših da materijalizujem lepo vreme koje tamo provodim tj da oživim na papiru beskrajnu opuštenost koju u Vojvodini možete osetiti , tišinu koja uspavljuje , mnogo dobro spavanje sa sve gromkih hrkanjem .

a pre svega nezaboravna jutra

Zna li se u današnjem svetu - šta je jutro. Ovaj tekst nastao je u Slavu Jutra, a sve zbog činjenice da smo potpuno zaboravili koliko je ono značajno i za one što ne rade a spavaju do dva i za one što rade ali im jutro prolazi u trci , oznojeno i napeto. Za jutrom nesnosno patim još od kada su me kapitalisti uzeli pod svoje i počeli da se bahanališu sa istim tražeći da u ovo za mene najdragocenije vreme trčim, jurim, posrćem , pregovaram, nagovaram, pišem, brišem, vičem, mlatim, procesuiram, instruišem, povezujem, kombinujem....tempom koji će mi stopostotno doneti povišen pritisak, holesterol i trigliceride, sedimentaciju (ovo sam čula da je zaj....), tremor u mišićima, usporen metabolizam i kao krajnju posledicu niz psihosomatskih oboljenja....zato ti ja svaki vikend idem na rehabilitaciju. Kakav spa , kakvi bakrači ... welness itd, Vojvodina je keva


Lepo ti ja poranim u subotu, spremim se za trčanje ponesem 130 dinara , nabijem mp3 u uši pustim nešto da me dobro razbudi i razdrma taman dok stignem do parka. Tamo se opustim i uživam u tišini. Trim staza lepo ko na Košutnjaku, ptičice, debela hladovina i još deset kugova. Onda brzo hodanje i disanje ( reče mi jedan pametni čika da čovek koristi samo trećinu disajnih kapaciteta čime sebi uskraćuje verovali ili ne, životnu sreću i radost ) ...u tom duhu opletem jos 3 / 4 kruga duboko dišući....onda produžim na pijacu , pa sve pipnem , sve pitam, pa se malo cenkam. Kao rezultat imam za 100 dinara dva velika buketa belih rada , stim da je jedan buket Žuto-Belih rada ...drugi beli. Za 30 kinti pazarim 0,75 litara vode da pijuckam do kuće

Pa lepo prošetam do kuće nazad, svi mi se javljaju....divota! Raširim se po terasi na jastucima uživam u jutarnjem suncu i od dve flaše VODA-VODE napravim providne kockaste vaze . Znate kako izgledaju , ne biste verovali. Pa u jedan ćošak stavim bele i pored one male dve bele svećice za uveče da napravim atmosferu ....a u drugi dijagonalno ćošak stavim žute bele rade i dve žute svećice....osunčam se malo pa otvorim da pišem , posle da čitam.....i onda odremam da odsanjam do kraja vojvođanski san


1 коментар:

  1. Da... Hvala jutrima u Vojvodini! Neverovatno je bilo videti dva bajkera kako voze jedan iza drugog... na ramenu noseci dasku dugachku tri metra. Kod svakog po metar! Leva ruka na volanu, desna pridrzava dasku na ramenu... razmak izmedju bajkera metar ipo.. I da, onaj drugi je i mp3 imao u ushima... shta li je slushao... neku vojvodjnasku?! :)

    ОдговориИзбриши